Nametnute (ne) vrijednosti, u znanju sada više nego ikad dolaze do izražaja. Sve što se naučili sada više ne vrijedi. Tko sada zna kada, kako, kamo i gdje? Sigurni ste?

A, cijeli smo život tragali za savršenošću. Da ne bismo bili odbačeni od onih koji za koje smo mislili da su savršeni, i da su nam uzor.

I kritizirali smo se, jer npr. nismo tako sposobni, lijepi, mršavi, bogati, moderni…..

I sada BUMMMM. Znanstvenici ne znaju, liječnici nisu jedinstveni u mišljeninjima i ograđuju se. Političari više ne upravljaju situacijom.

Estrada….

Ali svi oni i dalje su na vrhu. Jer sebe nikad ne kritiziraju. I u tome je poanta. Kada i vi prestanete sa samokritikom, i prihvatite sebe upravo onakvi kakvi jeste, jedinstveni.

Samopouzdanje je ta moć u nama. A ruše nam ga svi drugi, na svakom koraku. To se toliko duboko uvuklo u življenje da je naprosto postalo dio nesvjesnih misli.

Koliko puta ste žarko željeli nešto svoje, nešto jedinstveno ali čim ste spomenuli nekom odmah je reakcija bila: ti to nemožeš, nemoguće je, to mogu samo neki, ne sanjaj…..

Jer svi ti drugi znaju više od vas samih. To su eksperti tuđih življenja. A takvi nikada nisu ni probali. Doživotni paraziti.

Vraćanjem samopouzdanja, voljenjem sebe, poštovanjem sebe, to je osnova za životni napredak.

Od rođenja su nam postavljene krive osnove. No, nije nikad kasno, a nije ni teško za nove spoznaje.