Kako ste ovih dana? Na čemu vam je fokus? Vaša pažnja?

Na svakodnevnim brigama, obavezama. Uspijete li barem nakratko imati lijepe ili neutrale misli?

Nedavno sam imao razgovor ( ja coaching nazivam razgovor) jer ljudi su čak i prema nazivima i učenjima i metodama stvorili averziju zbog vlastite nemogućnosti samokontrole svojih misli.

Ženska osoba mi je odmah stavila do znanja da je ona u ” duhovnim vodama ” već 20 godina.

Reko, lijepo, imam prilike tada naučiti nešto od vas. A ona mi odmah kaže : ma sve su to gluposti, ispiranja mozgova, mamipare. Znaš li koliko sam ja novaca uložila u razne tehnike, certifikate…. Putovala na razne djelove zemlje, čak imam i svoju stranicu na kojoj predajem, ali to ti sve skupa nije istina, ne pomaže. 

U kom smislu ti ne pomaže ili ti nije pomoglo? Pitam je. Koja su bila tvoja očekivanja, koji je bio tvoj motiv da uopće činiš sve to?

Pa, kaže ona, živjela sam lijepo, bogato, imala status….

Onda sam se razvela I ostala bez svega….

Na rubu svih snaga do mene su doprle neke priče o boljem, ljepšem i bogatijem životu.

I? Šta si točno tada radila? 

Kupovala hrpe knjga iz ” moderne psihologije “. Pratila sam neke ljude na youtube, posječivala radionice i seminare. 

I… ništa – pitam ja? Ne kaže…. Nisam postala bogata, ni sretnija ni zdravija. Samo još više očajna i isfrustrirana. A sada imam osječaj krivnje jer druge lažem, kao što su i drugi lagali mene.

Tko te lagao ? Svi ti novi…  

Ok, a stari – pitam je? A ne, stari nisu, stari su znali, i počne sipati uzrečice koje su joj duboko utisnute u um. Od “ kad na vrbi rodi grožđe, do izjeo vuk magare ”.

Pitam je zašto si njima povjerovala tako duboko i snažno? Čime su te ohrabrivale te uzrečice da su se tako duboko utisnule u tvoj um? 

Ničim, ali bile su realne.

Kako misliš realne? Pa tako to znači, ne maštaj, ništa od toga. Ooooo 20 godina u istraživanjima, a ni minimalnog pomaka. Zna ona šta je ego, zna ona i uzrečicu kakve su ti misli takav ti je život, al kod nje to nije upjelo.

Pitam je jel zna nekog kod kog je uspjelo? Kaže ona ne, ko iz topa. Pa kako su onda nastale sve te knjige? Od fantaziranja. Ok, a fantaziranje? Pa od misli. 

Shvačaš li sad? Zbunjeno me gleda.

Sve kreće od misli. Nebitno kakve bile, kakve smo privukli svojom vibracijom, željela ti vjerovati u to ili ne, ali ja sam netko tko je sasvim prihvatio zakon privlačenja, vibraciju, isto kao priču mog djeda, koji je pričao o svjetlu i struji u Americi u kojoj je radio, neki su se poradovali da će ta struja jednom doći i  u naše selo, i osvjetliti naše domove, i ugrijati nam vodu za kupanje, dok su drugi koristili misli “ kad na vrbi rodi grožđe ” ).

Jel došla struja? Pitam je…  Jel je vidiš kako struji kablovima, u kablovima? Ne vidiš, a znaš.

Kako to? Ti znaš jer si rođena s njom, i nemožeš zamisliti život bez struje, al on je

 ( djed ) živio prije njenog otkrića: Zamisli početak uvođenja struje… Neka nevidljiva energija je ušla u naše domove, naše žvote, i podigla kvalitetu tj. lakoću življenja. Zamisli mobitele, poruke, viđenja uživo svugdje u svijetu. Da ti je to netko ispričao  npr. 1985 godine bi li mu povjerovala šta će biti?

A netko je s lakoćom prihvatio takve misli, stvorio od njih ideje, i proizvode koje sada koristi čovječanstvo.

Zašto nisi mogla povjerovati u svoj uspjeh? Zašto ti ništa nije ukazalo na tvoj pomak ili uspjeh?

Zbog tvojih misli. Ja sam prihvatio da sa svojih 50 godina moram nanovo učiti misliti, jer sam spoznao da misli, i uvjerenja koja sam imao nisu mi služila onako kako sam ja žudio da bude moj život, i prihvatio sam da oni koji su učili mene, nisu me dobro učili zbog svog neznanja. I ovdje sam sada na prekretnici. Ako odabireš ponovno učiti misliti, ili želiš ostati pri svojim uvjerenjima, pa ćeš možda nekada uspjeti svjedočiti promjenama u svjetu.

Dragi ljudi, ponovno se možete odlučiti za rođenje.

Voli vas D…