Koji je proces primjene da bi uopće ustanovili što zapravo želimo? Naša nam životna situacija, ili iskustva koja smo proživjeli i živimo neprekidno pomaže da točno znamo što želimo. Čak i onda kada smo potpuno svjesni nečega što ne želimo, to je trenutak kada postaje jasnije što želimo. Od pomoći je da kažemo : Zahtijevam od svoje podsvijesti da konkretno znam što želim. Jer naša jaka svijest o toj namjeri intenzivira proces. Prema tome osoba koja kaže: želim da znam što želim, u tom trenutku zapravo počinje ustanovljavati što želi.

Tokom života, životnih situacija i iskustva jednostavno ne možete a da ne identificirate tj. ne spoznate iz svoje perspektive svoje osobne stavove i sklonosti.

Npr. misao: ovo mi je draže od onoga, ovo mi se sviđa više od onoga.

Ili druga misao : želim doživjeti ovo, ili ne želim nikada doživjeti ovako nešto.

I dok tako analizirate detalje svojeg života i svojih dosadašnjih životnih iskustava ne možete a da ne primjetite i zaključite. Naprosto nije moguće da ne znate odlučiti što želite. Problem je u tome što ne vjerujete da možete dobiti ono što želite. Zato jer ne razumijete močan zakon privlačenja, misli i vibracija. I zato jer niste posebno svijesni svog vibracijskog odašiljanja. Kod većine ljudi ne postoji svijesna kontrola nad stvarima i situacijama koje dolaze u životno iskustvo. Mnogi ljudi doživljavaju nelagodnost u vidu istinskog priželjkivanja nečeg, i veliki trud i napor koji pri tom upotrebljavaju da bi postigli i manje onog što žele i onda ta želja ostaje nedostižna zato što je razmišljanje o “ nedostatku tj. nemanju “ koji se osječa, dominantnije od misli o uspiješnom ostvarivanju željenog. Ovo je jako bitno razumijeti. Više pažnje pridajemo na ono što nemamo, i grozničavo razmišljamo kako to rješiti, postići  i dobiti.

Razmišljanje o nedostatku onog što nemate ili što želite je prevladavajući osječaj nedostižnosti. I dalje je fokus na želji, koja može i na ovaj način da se ostvari, ali s mukom, trudom.  Da li vam je jasno da samo mislima o uspješnom ostvarenju, s lakoćom postižete cilj. Kad izgovorimo ili pomislimo ne znam što želim, ono što zaista mislimo i jeste. Ne znam kako da ostvarim ono što želim, ili nisam spreman da radim ono što mislim da je potrebno da radim, da bi pokušao da ostvarim ono što želim. Ili zapravo i ne želim da se ponovno toliko  trudim samo da bih se ponovno razočarao kad ne ostvarim ono što želim.

A bilo bi dobro reći želim da znam šta želim, je prvi i najvažniji korak u promišljenom stvaranju. Međutim, odmah zatim, treba se usredotočiti na promišljeno usmjeravanje  pažnje na stvari koje želite da privučete u svoj život, tj. svoje iskustvo. Ljudi večinom ne prakticiraju da promišljeno usmjeravaju misli prema stvarima koje istinski žele, već umjesto toga, samo promatraju što se događa oko njih. Zato kad vidmo nešto što nam je lijepo, i što nam je drago, i što nam je ugodno, osječamo pozitivnu emociju. Ali kad vidimo nešto što je neugodno, što nam ne odgovara, osječamo negativnu emociju. Malo je onih koji shvaćaju da mogu kontrolirati kako da se osječaju i koji  prvenstveno u svemu  teže osječaju, emociji. I to ugodnoj emociji. I da tako pozitivno utječu na stvari koje dolaze u njihovo životno iskustvo, na način da promišljeno usmjeravaju misli. Ali s obzirom da većina ljudi nema naviku da to radi, ipak je potrebno malo vježbe i pomoć onih koji su spoznali proces privlačenja i upravljanja mislima i emocijama. To je razlog zašto potićemo proces kreativnih radionica, webinara i osobnih savjetovanja.

Promišljenim usmjeravanjem misli i kreiranjem ugodnog mentalnog scenarija, u vlastitom umu, koji u nama produbljuje emocije koje doprinose da se osječamo dobro, počinje se mijenjati ta bitna i početna točka privlačenja. Univerzum koji reagira na naše misli i osječaje ne razlikuje misli koje su nastale  opažanjem neke stvarnosti koju sada živite i misli nastale pomoću  mašte. U oba slučaja, misao je ista, iste snage privlačenja, i ako se dovoljno drugo fokusiramo na željenu misao, ona će uistinu postati naša stvarnost. 

Probajte.