Imam prijatelje u cijelom svijetu. Prijatelje s kojima uvijek mogu porazgovarati, popiti piće, kod kojih uvijek mogu doći u kuću, a i oni kod mene. Neki od njih su toliko bogati, da to ne možete ni zamisliti, drugi pak su prosječni, a neki zaista žive jadno na rubu egzistencije. Ali ja se volim družiti sa svima njima.
Zapravo ja mnogo od njih učim. Otkad sam se počeo baviti NLP – jem, počeo sam naravno više analizirati njihove riječi, postupke, navike. Analizirati. Neutralno. Bez osuđivanja zašto je netko od njih uspješan i bogat, a drugi jadan. Promatrao sam, slušao sam. Ovi bogati nikad nisu pričali o prošlim vremenima, vjeri, politici ili nacionalnosti, uvijek su imali ideje, maštu, neku nit vodilju unaprijed. Ovi drugi siromašniji, njima je gotovo uvijek tema politika, prošli ratovi, nacionalnosti, tradicija, bog, bolesti. Obožavam naravno sve vrste diskusija, i društva. Šteta što samo jedna jedina stvar djeli ove ljude, nas, od zajedničke sreće. Misli.