Postavljam ovo pitanje u kontekstu promjena i spoznaje kako poboljšati način života, svim osobama s kojima surađujem. 

Nisam ja doktor, ja samo radim s ljudima metode koje im pomažu da bi se osjećali bolje, opuštenije, sretnije, sigurnije i na kraju krajeva zadovoljnije.

 

Nevjerovatno je šta sve ispliva, i šta sve ljudi rade, i nisu spremni i voljni na promjene.

Vole, obožavaju, svoje bolesti, mane i poroke, ali veoma mali broj je onih koji i čak kad osvijeste šta ih životno sputava nastavljaju dalje, u svojoj “zoni sigurnosti” uz znanje i osjećaj da im nije kako bi voljeli.

Zarobljeni od ega, uz sva znanja, titule, statuse, pristaju na patnju i postaju mazohisti.

 

Postoje i oni koji se odluče  na promjenu, i utišaju ego.

Oni koji svoju hrabrost zapravo ni ne prepoznaju, ali se prepuste radoznalosti, i istraživanju bez predrasuda i očekivanja.

Kod njih promjene su momentalne u svemu željenom.