U zadnje vrijeme često čujem da se pitate čime se on zapravo bavi? 

Pa eto,  jednostavno i jasno objasniti ću kako ne biste bili u ne znanju oko toga.

Dakle prije nekog vremena ozbiljno sam se zainteresirao za epigenetiku .

Epigenetika je ajmo reći novije priznata znanost mada je otkrivena davno, i mnogi koji su spoznali znanje epigenetike pomogli su sebi i drugima šireći to znanje.

Epigenetika se bavi odnosom i utjecajem misli na ljudsko zdravlje, i kreiranje vlastite željene realnosti. Ovo je jako pojednostavljeno rečeno, ali eto da svi možete shvatiti.

Zbog toga sam upisao razna školovanja, seminare…. da ne nabrajam, nije sad ni bitno.

I, iz naučenog sada djelim spoznaje i znanje, koje sam naučio i za koje smatram da bi mogle služiti svima, i svim životnim aspektima.

Eto, kratko i jasno. Zar ne?

Ako nije, ajmo još malo približiti kroz primjere ili primjer….

U našem životu uvijek nas vodi jedna osnovna nit vodilja ili želja, a to je: kako da bolje i ljepše živim?

Šta mislite? Je li tako?

Zapitajte se?

I ja sam se sam to uvijek pitao i zato sam krenuo na put traganja, kako bih barem donekle došao do tog odgovora.

E sada: kako da živite bolje i ljepše?

Spoznajom uloge misli u vašim životima. Koja je snaga misli, te kako upravljati njima?

Jako jednostavna rečenica, ali da bih je ja shvatio, pročitao sam mnoge knjige, studijske radove iz psihopatologije, završio NLP akademiju i Coaching akademiju. Neuro lingvističko programiranje ili skraćeno NLP je metoda koja upotrebljava alate, tehnike, vještine i upute o korištenju tih istih s ciljem ostvarivanja uspješnog i sretnog života prema osobnoj mjeri. Dok Coaching je jednostavno rečeno zanat koji koristi NLP metode kako bi uspješni ljudi bili još više uspješniji u ostvarivanju njihovih ciljeva. Bilo porodičnih, poslovnih, sportskih kao i osobnih. Osnovna razlika ove metode od drugih je u tome što nasuprot coacha sjedi klijent, a ne pacijent. Istražuje kratko njegovu prošlost i fokusira se na njegovu budučnost koju bi sam želio da stvori.

Ok…

Učio sam, vježbao, i usporedno radio s osobama da bih imao vlastitu studiju kojoj mogu svjedočiti o raznim promjenama, koje ću možda jednog dana i ja objaviti u nekom javnom obliku .

Do kojih sam spoznaja došao?

Ideje – tj. misli same po sebi ne mijenjaju svijet na bolje, niti ih mijenjaju grupacije ljudi, nego ih mjenjaju jake i čvrste i stabilne ličnosti.

Pa, da li je moguće da svatko od nas ima takve karakteristike? Moguče je ako odlučite, i moguće je ako vjerujete u sebe i svoj potecijal bez trunke nevjerice.

Trenutno nama upravljaju upravo takve ličnosti. Htjeli mi to sebi priznati ili ne.

Tko još upravlja nama?

Kao što smo rekli pod broj jedan – naše misli.

Također rođeni smo s nasljeđenim umnim obrasima naših predaka, majki, očeva, djedova, pradjdedova…. i tako dalje.

Ti umni obrasci se neprestano putem misli ponavljaju u nama, i stvaraju nam uvjerenja. Ta uvjerenja mi zapravo živimo. I ako ih ne spoznamo ciklus vrtnje neželjenog života neprestano se vrti u krug….Generacijama.

Na primjer:

Misao straha koja je osnovna blokada bilo kakvog napretka.

Odakle nam strah i zašto je dominantniji u odnosu na vjeru tj. samopouzdanje?

Naravno strah dolazi iz misli i naše pretpostavke te misli. Zapravo je to nemoć.

Nemoć suočavanja s nekom  problemom. U trenucima straha znojimo se, tresemo, brzo dišemo, neke osobe mogu izgubiti svijest… itd.

Strah se javlja još u najranijem djetinjstvu kroz odgoj naših roditelja, kroz njihovo vrijednovanje nas, upozorenja kroz kažnjavanje ili nagrađivanje ako uradimo nešto onako kako su oni to zamislili. Tu zapravo započinje proces programiranja koji će obilježiti jedan značajan period našeg života, djetinjstvo, odrastanje, školovanje, i  nakon toga  bi trebali stasati u osobu koju su oblikovali zapravo drugi. I vrlo rjetko nakon tog perioda u kasnijoj zrelijoj životnoj dobi tamo negdje oko 25 te godine  nismo spremni,  jer ne znamo odbaciti sve stvari koje nas plaše i čine nesigurnima.

Tu se također javlja nemogućnost iskakanja iz takvog životnog obrasaca. Susrećemo se odjednom sa svim životnim problemima u koje smo uplovili, i opet,  sada odrasli MI, ponavljamo isti životni obrazac. Rađamo svoju djecu, odgajamo ih po istom ili veoma sličnom obrascu kao što su odgajali nas. Krug se vrti.

Ponavljana šema. I to je uzrok zašto smo naučili nešto s čime se ne možemo usporediti. Nepovjerenje, zavist, ljubomora, cinizam, pesimizam, negativizam, neodlučnost, pretjeranost u svim sferama životnog standarda, euforije… i tako dalje….

Sve ovo rezultira osječajem da nismo dovoljno vrijedni, lijepi, bogati, sretni.

Iz tog osječaja straha zatvaramo se u sebe, postajemo hladni, ne pokazujemo emocije. Nesposobnost voljenja drugih, i neposobnost primanja ljubavi.

Ili želimo zadovoljiti očekivanja drugih, a ne uspijevamo. To neko dokazivanje, podređivanje, osječaj krivice, osječaj da svojim postupcima stalno morate da udovoljavate drugima, samo da biste se svidjeli drugima ili bili voljeni.

Također šok i strah se javlja kod osoba koje su bile prerazmažene u djetinjstvu i sad najednom shvate da svijetu tj. životu nisu oni u centru. O to zna biti veoma bolno i šokantno.

Mnogi od vas ili nas znaju reći da li i zašto  se meni ovo događa, ne prepoznajući zapravo da su još uvijek u umnom obrascu kruga, iz koje nisu ni pokušali izaći.

I iz ovog stanja se svakodnevno pojavljuje rečenica iz početka teksta: kako da budem ili da imam bolji i ljepši život.

Postoje samo dvije mogućnosti kada ćete izaći iz ovog kruga umnog obrasaca.

Kroz veliku proživljenu patnju i kroz svijesnu odluku i shvaćanje tj. osvješćivanje,  prihvačanje da samo vi možete napraviti taj iskorak bez obzira na okolnosti u kojima se trenutno nalazite.

Shvačanje da se največi dio naših misli konstantno ponavlja tokom dana, iz dosadašnjeg života (npr. život je vječita borba, nemam dovoljno novaca, samo preživljavam uz tešku muku, nema šanse i slične misli..).

Shvačanje da konstantno životno takmičenje s drugima isrpljuje i oboljeva.

I kad ovo shvatite. Kad shvatite kako je sve nastalo i kako vam se sve dogodilo tada možete i spoznati kako sve ovo neželjeno i promjeniti u željeno.

I moguće je.

Ono šta ja radim zapravo u osobnom coachingu na određen problem koji imate je da nikog ne savjetujem, ne dajem prijedloge.

Ja vam postavljam samo pitanja na koja čak ne morate ni meni da odgovorite nego samom sebi.

Sami sebe u razgovoru samnom osviještavate.

Da li vam je sada jasnije ?

Zdravi i veseli bili.