Money, money, money it so honey….

Ali ne.

U nama su uvjerenja da je novac zao, da je to nešto negativno, jer netko ima, a mnogi ga nemaju. Duboko ukorijenjena odgojem, religijom, okruženjem.

Strah od gubitka novaca, od neimanja, neimaštine. Ako nemaš padaju svi tvoji  životni statusi.

I tko smo tada? Nula koja diše.

E pa ta nula može zauvijek i samo udisati i izdisati, i na kraju izdahnuti.

A možeš i istraživati, igrati se, jer ionako nemaš šta izgubiti.

Jer zakon privlačenja i vibracije radi. Djeluje. Htjeli mi to vjerovati ili ne.

Nisu vjerovali ni mnogi  prije nas. Ni Galileju, ni Tesli, ni mom pradjedu koji se vratio iz Amerike u selo, i pričao kako tamo u Americi grade visoke zgrade, i kako samo pritisnes  u zidu, i cijela kuća svijetli. Pričali su da je i on lud, a on se nije trudio objašnjavati. Ubrzo je i umro, a samo 10 godina nakon njegove priče došla je struja u selo. Al nitko se tada više nije sječao priče moga pradjede.
Ja vjerujem u vibracioni zakon. Još se nije našao nitko pametan da pokupi slavu i napravi mu definiciju koju će jednog dana bubati u školama, ali ona stara poslovica može poslužiti.

Kako siješ tako žanješ. I ne, nemoj misliti da je sijanje misli CIJELI ŽIVOT MUKOTRPNO RADIM, A NEMAM, je sjeme za novac. Jer nije. To je vibraciona poruka univerzumu da ćeš dobiti još više mukotrpnog posla za još manje novaca. Univerzum je to upravo tako čuo.

Univerzum ne prevodi, ne podrazumijeva  i ne promišlja šta je pisac htio reći.

On isporučuje i umnožava tvoje misli i molbe kristalno jasno kako su mu i odaslane.

A mi učeni i odgajani ne znamo kako odaslati želje, molbe, snove.

I to su znali neki prije nas, pisali su o tome, i bili ismijani. I sad znaju neki od nas i imaju baš sve što požele. Samo zato jer su isprobali, jer su sami ispred sebe maknuli stid, i usudili se reči : ja imam.