Svi nešto kao tragamo, žudimo, istražujemo za svrhom vlastita života. Svatko se o tome zamisli u životu. Najčešće to pitanje iskoči u teškim životnim trenucima ili situacijama. Ostao sam bez posla, raspao mi se brak, obolio sam. Uvijek pišem o vlastitim iskustivima, jer moje uvjerenje je da sve što nisam, i što nisam iskusio, i što ne živim , i što nije bilo,  i nije dio mene, nemogu pisati o tome i ne prenositi iskustva koja nisam nisam iskusio. Ali sve ovo vjerojatno je bio virus koji je pogodio ogroman dio čovječanstva prošlog stoljeća. Sada s odmakom godina i u novom stoljeću taj “virus”slabi, ili je naprosto Louise Hay osoba koja je dotakla dno života i njoj slične osobe koje su se usudile istražiti i otkrili cijepivo protiv tog gadnog i zaraznog virusa. Mnogi  još uvijek tragaju za čarobnom formulom, a ona je oduvijek u nama. I ja sam se pitao koja je svrha života i postoji li.
Tragao sam u knjigama, raznoraznim kursevima i seminarima, u “mudrim ljudima”  za koje sam se uvijek pitao tko je njima odobrio licencu za djeljenje recepta o življenju.
Naravno pitao sam se postoji li Bog i po kojim kriterijima on djeli sreću ili patnju. I po kojoj pravdi.
I onda jednog dana dobih odgovor. Odakle neznam, ali osjetio sam zapravo da odgovor stigao iz mene. Svrha života je širenje svijesti. Šta je svijest? Naše misli koje su jednostavno energija. Pozitivna ili negativna. Toliko jednostavno da naši istrenirano programirani umovi i uvjerenja to ne dozvoljavaju prihvatiti.